Od portugalskog pilota do globalne federacije.
Zamisao Plavih škola rodila se sredinom 2010-ih u razgovorima o oceanskoj pismenosti na konferencijama EMSEA-e i u europskom projektu Sea Change. Portugal je prvi provodio ideju u djelo. Ostale zemlje su uslijedile.
Ideja dobiva oblik
Educatori na konferencijama EMSEA-e (Europskog udruženja educatora u morskim znanostima) i u projektu Sea Change prepoznaju prazninu: postojeće obrazovanje za okoliš ne tretira oceansku pismenost kao strukturiranu, dugoročnu obvezu škole.
Escola Azul pokreće se u Portugalu
Glavna uprava za pomorsku politiku, u suradnji s Ministarstvom mora i Ministarstvom obrazovanja, pokreće prvi nacionalni program Plavih škola na svijetu. Strukturirani, interdisciplinarni pristup postaje međunarodni referentni model.
Europa postaje plava
Europska komisija osniva Mrežu europskih Plavih škola u okviru Koalicije EU4Ocean, financirane kroz DG MARE. Certifikacija se otvara školama iz svih država članica EU-a, uključujući i Hrvatsku.
Preko Atlantika
Brazil i Argentina pokreću pilot-programe i pridružuju se Portugalu u osnivanju All-Atlantic mreže Plavih škola, uklopljene u All-Atlantic Ocean Research Alliance.
Hrvatske škole pristupaju mreži
Hrvatske škole — primjerice OŠ Josip Pupačić u Omišu (EU Plava škola, organizator #EUBeachCleanup 2023.) i Srednja škola Mate Blažine u Labinu (certificirana 2024./2025.) — pridružuju se Mreži europskih Plavih škola i aktivno sudjeluju u akcijama oceanske pismenosti.
Globalna mreža
Međuvladina oceanografska komisija UNESCO-a formalno pokreće Globalnu mrežu Plavih škola kao svjetski krovni okvir, povezujući oko 60 zemalja pod zajedničkom strukturom.